Ozrenka Kamber
P u t n i č k i t r e n u t a k
Ja putujem predjelima snova
usidrenih u lukama svakodnevnice
Oko putničkih mi nogu
lepršaju proljetni leptiri sanjari
Na vrhovima prsta nosim Anđele smijeha
i Vile planinske na dlanovima
Vjetrovi mi umivaju srce čarolijama sutona
Brzaci svježinom miluju pogled Duše.
usidrenih u lukama svakodnevnice
Oko putničkih mi nogu
lepršaju proljetni leptiri sanjari
Na vrhovima prsta nosim Anđele smijeha
i Vile planinske na dlanovima
Vjetrovi mi umivaju srce čarolijama sutona
Brzaci svježinom miluju pogled Duše.
K r o z v r i j e m e
U predvečerju tišine
koračam starim stazama
Pred ogledalom isto lice
u pogledu nove boje spoznaja
Ostavih prošlost
da sniva svoje snove
u nekim novim haljinama boje bistrine
Ostavih budućnost
da se kreira radosnim mislima
u postojanu sliku
koja me na Putu dočekuje.
Udišem sadašnjost
napajam se njezinim nektrima
urešenim jednim jedinim trenutkom
koji upravo prolazi
koračam starim stazama
Pred ogledalom isto lice
u pogledu nove boje spoznaja
Ostavih prošlost
da sniva svoje snove
u nekim novim haljinama boje bistrine
Ostavih budućnost
da se kreira radosnim mislima
u postojanu sliku
koja me na Putu dočekuje.
Udišem sadašnjost
napajam se njezinim nektrima
urešenim jednim jedinim trenutkom
koji upravo prolazi
O s l o b o đ e n j e
U kovčegu pretijesnom nemiri prošlosti
Pred proljetnom bistrinom posustaju
Stapaju se s bujicama bistrih potoka
Putujući u modrinu tajanstvenog mora
Da se dubini razumijevanja prepuste
Da se u plavetnilu života opuste
I ustupe mjesto zrakama podnevnog Sunca
Razigranog u laticima tratinčice
Raspjevanog u krošnji masline
Okrunjene mudrošću starine
Prelazim dlanom po tišini Mira
Prosipam nježnost po odajama srca
Zagrljena ljubavlju Majke
Ušuškana uspavankom njezinih livada
I pjesmom šuma iz toplih joj njedara
Pred proljetnom bistrinom posustaju
Stapaju se s bujicama bistrih potoka
Putujući u modrinu tajanstvenog mora
Da se dubini razumijevanja prepuste
Da se u plavetnilu života opuste
I ustupe mjesto zrakama podnevnog Sunca
Razigranog u laticima tratinčice
Raspjevanog u krošnji masline
Okrunjene mudrošću starine
Prelazim dlanom po tišini Mira
Prosipam nježnost po odajama srca
Zagrljena ljubavlju Majke
Ušuškana uspavankom njezinih livada
I pjesmom šuma iz toplih joj njedara
U mojoj tišini snivaju pjesme
U mojoj tišini snivaju pjesme
Ljujaju se u meni neiskladane melodije
Pleše mi tijelo na nepoznate ritmove
dok zlatouste Vile proljetne
miluju mi poglede zarobljene daljinama
Čula moja zanosno zbore Mir
izvori mi umivaju dane
vjetrovi pjevaju uspavanke
Bude me stranci
drevni prijatelji iz dvorca zaborava
Grlim im Dušu blagoslovom mirsnih livada
i opojnim nektrom visina
Ljujaju se u meni neiskladane melodije
Pleše mi tijelo na nepoznate ritmove
dok zlatouste Vile proljetne
miluju mi poglede zarobljene daljinama
Čula moja zanosno zbore Mir
izvori mi umivaju dane
vjetrovi pjevaju uspavanke
Bude me stranci
drevni prijatelji iz dvorca zaborava
Grlim im Dušu blagoslovom mirsnih livada
i opojnim nektrom visina
Č e k a j u ć i z o r u
Utiskuješ mi Anđele u dlanove
U oči mi uplićeš Svjetlo
Odnosiš mi snove na cvijetne livade daljina
Prosipaš po njima dugin spektar
A ja te ne vidim u svojim potragama
A ja te ne čujem u jeci grada
Tek ponekad ti pošaljem tihi pozdrav srca
Skriven u jutarnji pjev ptica
I utonula u zaljuljani naslonjač svojih razmišljanja
Kroz sutone iščekujem odgovor
Tražim te u okrilju noćne tišine
Prebirem pogledom po zvjezdanoj prašini
Čekajući zoru da mi rasvjetli put k Tebi.
S l u t nj a p r o lj e ć a
Pjevaju prvi cvrkuti proljeća
još pomalo okrunjeni lijenošću krajičaka zime
U pogledu se bude svitanja dotaknuta vedrinom Sunca
pod prstima nježni dodiri ljubavnika
snivača u srcu
isprepletenih u čarolijama zimskih snova.
U mislima neredi
tek probuđeni
budnicom maštovih cvijetanja novih ciklusa
U Duši stara žeđ
za Istinom skrivenom u Izvoru postojanja
još pomalo okrunjeni lijenošću krajičaka zime
U pogledu se bude svitanja dotaknuta vedrinom Sunca
pod prstima nježni dodiri ljubavnika
snivača u srcu
isprepletenih u čarolijama zimskih snova.
U mislima neredi
tek probuđeni
budnicom maštovih cvijetanja novih ciklusa
U Duši stara žeđ
za Istinom skrivenom u Izvoru postojanja
U vječnoj potrazi za Svjetlom
Tamo daleko na ljetnim livadama
Cvatu suncokretova polja
Razlamaju Svjetlost narandžastih snova
Na rosnim laticama cvijeta
Koji svoj život posvećuje okretanju izvoru Zivota
U čipkanoj paučini srca
Kroz iluziju Života putuje Čovjek
Traži hladovitu sjenu
Skriva se od zlatosjajne topline Nebesa
I tek na trenutke zaviruje
Na zelene visoravni nutrine
Dotaknute nježnim milovanjem suncokreta
Tiho raspjevanog
S pozivom utkanim u raskoš vedrih latica
U vječnoj potrazi za Svjetlom
Cvatu suncokretova polja
Razlamaju Svjetlost narandžastih snova
Na rosnim laticama cvijeta
Koji svoj život posvećuje okretanju izvoru Zivota
U čipkanoj paučini srca
Kroz iluziju Života putuje Čovjek
Traži hladovitu sjenu
Skriva se od zlatosjajne topline Nebesa
I tek na trenutke zaviruje
Na zelene visoravni nutrine
Dotaknute nježnim milovanjem suncokreta
Tiho raspjevanog
S pozivom utkanim u raskoš vedrih latica
U vječnoj potrazi za Svjetlom
K r o z s n o v i đ e nj a d o v i đ e nj a
Ponekad se pričini
Kao maglovito snoviđenje
Da su kiše isprale Sunce
Da su zime zamrzle proljeća
Mržnje čelikom oklopile Ljubav
Ponekad se pričini
Da su bajke ostale u
Ranom toplom djetinjstvu
Skrivene u dragom maminom glasu
Opjevane u prvim uspavankama
A onda se pobuni Svjetlost
I Ljubavlju otapi maglovita snoviđenja i pričinjanja
Pupoljci zaprkose zimi
A proljetna zaljubljenost mržnji
I bez prosinačkih božićnih čarolija
Rodi se čudo oživjele bajke novog Života
U srcu uspavanog Čovjeka.
Kao maglovito snoviđenje
Da su kiše isprale Sunce
Da su zime zamrzle proljeća
Mržnje čelikom oklopile Ljubav
Ponekad se pričini
Da su bajke ostale u
Ranom toplom djetinjstvu
Skrivene u dragom maminom glasu
Opjevane u prvim uspavankama
A onda se pobuni Svjetlost
I Ljubavlju otapi maglovita snoviđenja i pričinjanja
Pupoljci zaprkose zimi
A proljetna zaljubljenost mržnji
I bez prosinačkih božićnih čarolija
Rodi se čudo oživjele bajke novog Života
U srcu uspavanog Čovjeka.
Ž u b o r i t u g e
Prelijevam žubore tuge
u kišnim kapima donešenim vjetrovima traganja
iskušavam im boje i nabore
prodirem im u srž
pretačem ih u nisku naučenih zbivanja i posljedica
iz kojih odabirem
sjetne dodire čudesnih suznih plašteva
zaostalih na marginama nepriznavanja
istkanih mojim bježanjima
sapletenih u divljim koracima
na starim prašnjavim putevima
daleko od neminovnog susreta
spotaknutih na želji za razumijevanjem
P u t u j e m
U vječnoj oazi borova
Na igličavom mekom tepihu
Uz putokaze mahovina
Ja putujem predjelima predaka
Umećem stopala u njihove tragove
Plačem njihovim suzama
Smijem se njihovim smijehovima
Prosipam rosu u vilinske plesove
Osmijehom milujem lice patuljcima
Ispod vječnog zvjezdanog Neba
Sanjam snovite bajke
Ovlaš dodirujem krila Anđela
Pletem nebeske cvijetne vjenčiće
Uplićem Svjetlo u pogled
Stapam Zemlju i Nebo
U neraskidivi stisak ljudskih ruku
U topao zagrljaj prijatelja
U strastven poljubac ljubavnika
U rađanje vječnosti postojanja.
Na igličavom mekom tepihu
Uz putokaze mahovina
Ja putujem predjelima predaka
Umećem stopala u njihove tragove
Plačem njihovim suzama
Smijem se njihovim smijehovima
Prosipam rosu u vilinske plesove
Osmijehom milujem lice patuljcima
Ispod vječnog zvjezdanog Neba
Sanjam snovite bajke
Ovlaš dodirujem krila Anđela
Pletem nebeske cvijetne vjenčiće
Uplićem Svjetlo u pogled
Stapam Zemlju i Nebo
U neraskidivi stisak ljudskih ruku
U topao zagrljaj prijatelja
U strastven poljubac ljubavnika
U rađanje vječnosti postojanja.
B u d n a s a nj a m o v a j d a n
Pozivam Anđele
da mi zvjezdanom prašinom čudesa osvijetle Put
Dozivam smijehove valovitih oceana
da isprepletu osmijehe s ovim titrajem na uglu usana
Tražim zvuk violine u tvojim riječima
Da zapjevaju s mojim pjesmama
I igram se igara putničkih
I sanjam Sunce na trepavicama
I kiše proljetne kako mi ispiru vrijeme s obraza.
Suncokretovo srce u meni
Okreće pogled ka visinama
Uzimam na dlanove paletu duginih boja
Preslikavam sivilo ljudske tuge
I opet smiješim se
Daljini bliskog Bića
Blizini svih daljina
Radostima dotaknutih tuga
Smiraju divljih nemira
I opet igram se
Plešem u krošnjama pradavnih maslinika
Umivam se bisernom rosom hrastova
Budna sanjam ovaj dan.
da mi zvjezdanom prašinom čudesa osvijetle Put
Dozivam smijehove valovitih oceana
da isprepletu osmijehe s ovim titrajem na uglu usana
Tražim zvuk violine u tvojim riječima
Da zapjevaju s mojim pjesmama
I igram se igara putničkih
I sanjam Sunce na trepavicama
I kiše proljetne kako mi ispiru vrijeme s obraza.
Suncokretovo srce u meni
Okreće pogled ka visinama
Uzimam na dlanove paletu duginih boja
Preslikavam sivilo ljudske tuge
I opet smiješim se
Daljini bliskog Bića
Blizini svih daljina
Radostima dotaknutih tuga
Smiraju divljih nemira
I opet igram se
Plešem u krošnjama pradavnih maslinika
Umivam se bisernom rosom hrastova
Budna sanjam ovaj dan.
S a n
U kovitlavom vrtlogu pitanja
Nestrpljivo iščekujući odgovore
Usnuh svoj odraz u zrcalu postojanja
Usnuh svoju tugu u sjetnim očima
Začuđena niskom mudrosti
Na svjetlucavom licu žene iz zrcala
Gledah joj sijede vlasi
Gledah joj snažan lik
I uptah se nostalgično
Zašto sebe u njoj ne prepoznajem
Nestrpljivo iščekujući odgovore
Usnuh svoj odraz u zrcalu postojanja
Usnuh svoju tugu u sjetnim očima
Začuđena niskom mudrosti
Na svjetlucavom licu žene iz zrcala
Gledah joj sijede vlasi
Gledah joj snažan lik
I uptah se nostalgično
Zašto sebe u njoj ne prepoznajem
P o g l e d k r o z t a m u
Kišilo je
na obroncima života
tiskale su se kapi
u svakodnevnicama
olujno je grmljelo
u sitne noćne sate
zaplitale su se misli
u gustu paučinu
korov je opkolio srce
vrtjeli su se vihori
poharale su oluje
podrhtavalo je tlo
vulkani su rigali
A tamo iznad oblaka
na samom vrhu Duše
Sunce je toplo pjevalo
Pjesmu Svjetlosti
na obroncima života
tiskale su se kapi
u svakodnevnicama
olujno je grmljelo
u sitne noćne sate
zaplitale su se misli
u gustu paučinu
korov je opkolio srce
vrtjeli su se vihori
poharale su oluje
podrhtavalo je tlo
vulkani su rigali
A tamo iznad oblaka
na samom vrhu Duše
Sunce je toplo pjevalo
Pjesmu Svjetlosti
J o š j e d n a s k a l i n a
Oštri trag tuge
Kao lopov iza ugla
Neočekivan i pod krinkom prijatelja
Propara mi iluziju spoznaje
I opet i iznova
vraća se moja Rijeka
svom malenom Izvoru
u kojem se rađa i tok i ušće
I opet i iznova
poželjeh se popeti
na vrhunce planinske
nekom novom stazom
da upoznam još jedno planinsko lice
I opet i iznova
spustih se na obale mora mojih emocija
prebirući po njihovoj glazbi
prateći slijed njihovih plima i oseka
južina i bura
u potrazi za bonacom
i igrom sunčevog svjetla na ogledalu srca
Zastajem, promatram, promišljam,
a dubina me morska poziva
da joj svijetove raznolikosti dotaknem
Pogledam srce u nutrini
zavirim u mir Putnika
Spoznajem
Sve bijaše samo veličanstvena kreacija
mojih umovanja.
Kao lopov iza ugla
Neočekivan i pod krinkom prijatelja
Propara mi iluziju spoznaje
I opet i iznova
vraća se moja Rijeka
svom malenom Izvoru
u kojem se rađa i tok i ušće
I opet i iznova
poželjeh se popeti
na vrhunce planinske
nekom novom stazom
da upoznam još jedno planinsko lice
I opet i iznova
spustih se na obale mora mojih emocija
prebirući po njihovoj glazbi
prateći slijed njihovih plima i oseka
južina i bura
u potrazi za bonacom
i igrom sunčevog svjetla na ogledalu srca
Zastajem, promatram, promišljam,
a dubina me morska poziva
da joj svijetove raznolikosti dotaknem
Pogledam srce u nutrini
zavirim u mir Putnika
Spoznajem
Sve bijaše samo veličanstvena kreacija
mojih umovanja.
U m i r u l i t o A n đ e l i
U očima zaboravljene dvije suze
Spotiču se na
Naplavinama sjećanja
U podnožju srca
Skutrio se strah od vrhunaca
Umiru li to Anđeli
Na vrhovima mojih prstiju
Dok ih strahom od sebe
U bespuća nebeska guram
Rominjaju li
Žubore li
Njihove trube
Pjevaju li im harfe
nečujne budnice
Koje ne dopiru do preplašenih srca
Gubi li se nit spajanja s onostranim Svijetovima
Kada se kukavičlukom zamrzne Potraga
Kada se neodlučnošću zasjeni Svjetlost
I uroni u ponore svakodnevne tame
Spotiču se na
Naplavinama sjećanja
U podnožju srca
Skutrio se strah od vrhunaca
Umiru li to Anđeli
Na vrhovima mojih prstiju
Dok ih strahom od sebe
U bespuća nebeska guram
Rominjaju li
Žubore li
Njihove trube
Pjevaju li im harfe
nečujne budnice
Koje ne dopiru do preplašenih srca
Gubi li se nit spajanja s onostranim Svijetovima
Kada se kukavičlukom zamrzne Potraga
Kada se neodlučnošću zasjeni Svjetlost
I uroni u ponore svakodnevne tame
S n e ne č e ž nj e
Usnuh noćas
Svu raskoš nebeskih boja
Kako nježno dodiruju
Most između Svijetova.
Usnuh
I modrozelenu rijeku
U koju zalutaše
Crveni koraljni otoci.
I Duša opet osjeti
Buđenje tihe Radosti.
Probudih se
Tek na trenutak
Tek da Osmijehom razvedrim oblake
Tek da na dlanovima osjetim Sunce
Tek da mi kroz oškrinuti prozor snova
Vjetar pomiluje lice
Svu raskoš nebeskih boja
Kako nježno dodiruju
Most između Svijetova.
Usnuh
I modrozelenu rijeku
U koju zalutaše
Crveni koraljni otoci.
I Duša opet osjeti
Buđenje tihe Radosti.
Probudih se
Tek na trenutak
Tek da Osmijehom razvedrim oblake
Tek da na dlanovima osjetim Sunce
Tek da mi kroz oškrinuti prozor snova
Vjetar pomiluje lice
U n a m a s n i v a r a nj i v s v i j e t
Kao uzburkano more
s tisuću prepoznatih valova
tražiš zanesenu izgubljenost
odlutalih moreplovaca
prepuštenih samoći morskih mijena
i nestale gusare opijene otetim zlatnicima
s mirisom ruma na znojnim licima
zaokupljenih slavljenjem uništavanja.
Kao zanjihana tišina običnog jutra
dotičeš mi čežnju vrhovima
naslućenih gibanja
u izlizanoj borbi između ega i srca
između odbijanja
i radoznale
pomalo dječje znatiželje
koja nas poput neodvojive sjene
tjera u traganje za njezinim nestajanjem
Kao ranjivost svih rastanaka
titravo se skrivamo
ispod nerazmršenih konaca prošlosti
i straha od neispunjene nutrine
skrivene od svih susreta
pomno čuvane od simpatičnih neznanaca
ispod čijih pogleda
pokušamao pronaći toplinu vjekovnih
jedinstvenih stapanja.
O c e a n R a d o s t i
Smiješi mi se osmijeh
iz razigranog leta leptira
Pjevaju mi krošnje
stoljetnih hrastova
čuvara sjećanja
Dodiruje me Duša
osmijehom cvijetnih polja
mirisima smijehova
Plešu mi stopala
u ritmu radosti
usplamtljelih ognjeva
O, smiješe mi se pogledi
začarani čarolijom čuđenja.
iz razigranog leta leptira
Pjevaju mi krošnje
stoljetnih hrastova
čuvara sjećanja
Dodiruje me Duša
osmijehom cvijetnih polja
mirisima smijehova
Plešu mi stopala
u ritmu radosti
usplamtljelih ognjeva
O, smiješe mi se pogledi
začarani čarolijom čuđenja.
U m e n i
Drhti mi nemirno tijelo
od gromoglasnih povika Duše
Kovitlaju se vjetrovi
pozvani na unutarnju oluju Buđenja
Bjesni mi samoća
zatvorena u hridine nesuočavanja
Boji se ovaj kukavički strah
u venama nespokojnim
Divlja priroda vučice samotnjakinje
bježi od čopora u spiljsku skrovitost
Otrgnuta iz krda
u tišini pregledavam
unutrašnjost svojih promišljanja
u samoći dotičem njihovu zbilju
Bježim od zbrke u srcu
smiješeći se rijeci maskiranih prolaznika
dok u meni sve lome žrvnjevi pradavnih mlinica.
Na trenutak dozvoljavam bistrini suza
da poteku niz nasmiješene obraze
dotaknute zapisima sjećanja
Vidam rane
melemom mekoće razumijevanja
Promatram mijenu godišnjih doba
kroz raskošnu paletu emocija
Pokušavam uhvatiti
izmičuću nit mudrosti prihvaćanja
od gromoglasnih povika Duše
Kovitlaju se vjetrovi
pozvani na unutarnju oluju Buđenja
Bjesni mi samoća
zatvorena u hridine nesuočavanja
Boji se ovaj kukavički strah
u venama nespokojnim
Divlja priroda vučice samotnjakinje
bježi od čopora u spiljsku skrovitost
Otrgnuta iz krda
u tišini pregledavam
unutrašnjost svojih promišljanja
u samoći dotičem njihovu zbilju
Bježim od zbrke u srcu
smiješeći se rijeci maskiranih prolaznika
dok u meni sve lome žrvnjevi pradavnih mlinica.
Na trenutak dozvoljavam bistrini suza
da poteku niz nasmiješene obraze
dotaknute zapisima sjećanja
Vidam rane
melemom mekoće razumijevanja
Promatram mijenu godišnjih doba
kroz raskošnu paletu emocija
Pokušavam uhvatiti
izmičuću nit mudrosti prihvaćanja
Z a lj u b lj e n a
Zaljubljena u odsjaj stabla
na mreškavom zrcalu rijeke
tražim Vilu u sebi
Dotičem kratke pramenove kose
pred ogledalom travanjske bistrine
iščekujući dugokosu zlatokosu
da se pojavi
kroz zamagljeno isparavanje
nestalih očekivanja.
Podižem pogled potrage u vedrinu dana
očekujući susret neočekivan
od mene skriven
Koračam po lahoru krila
tek probuđenih proljetnih vjetrova
tražeći zvuk zvonoliki Vilinskog plesa.
Zaljubljena u odsjaj nutrine
tražim Anđela zlatokosog u praskozornim lutanjima
Dotičem blago ramena u rumenim sutonima dana
istražujući pretpostavku zagrljaja
Lomim okove tiho ječećih vapaja besmisla
osmijehom gorskih stijena
Zaljubljena u rasplesanu Vilu
iz stiha izvorske kapi rođenu
smiješim se.
na mreškavom zrcalu rijeke
tražim Vilu u sebi
Dotičem kratke pramenove kose
pred ogledalom travanjske bistrine
iščekujući dugokosu zlatokosu
da se pojavi
kroz zamagljeno isparavanje
nestalih očekivanja.
Podižem pogled potrage u vedrinu dana
očekujući susret neočekivan
od mene skriven
Koračam po lahoru krila
tek probuđenih proljetnih vjetrova
tražeći zvuk zvonoliki Vilinskog plesa.
Zaljubljena u odsjaj nutrine
tražim Anđela zlatokosog u praskozornim lutanjima
Dotičem blago ramena u rumenim sutonima dana
istražujući pretpostavku zagrljaja
Lomim okove tiho ječećih vapaja besmisla
osmijehom gorskih stijena
Zaljubljena u rasplesanu Vilu
iz stiha izvorske kapi rođenu
smiješim se.
P o s t a n i m o Lj u b a v
Dotakni mi korake prozračnošću tvojih misli
zatitraj osmijehom ovo srce treperavo
u pogled mi dodaj mjesečev trag
i toplu zraku sjajnog Sunca.
Okupaj me u pjenušavim brzacima
poleti mojim snovima
oboji mi srce slobodom,
zrak koji dišem proljećem
umetnutim u buketić godišnjih doba.
Podigni mi ruke, gore do duge
još dalje, do vječnosti u kojoj mi se smiješiš
Zapleši sa mnom na akorde Anđeoskih melodija
Postanimo plesni korak tek zaljubljenog para,
postanimo Ljubav.
zatitraj osmijehom ovo srce treperavo
u pogled mi dodaj mjesečev trag
i toplu zraku sjajnog Sunca.
Okupaj me u pjenušavim brzacima
poleti mojim snovima
oboji mi srce slobodom,
zrak koji dišem proljećem
umetnutim u buketić godišnjih doba.
Podigni mi ruke, gore do duge
još dalje, do vječnosti u kojoj mi se smiješiš
Zapleši sa mnom na akorde Anđeoskih melodija
Postanimo plesni korak tek zaljubljenog para,
postanimo Ljubav.
P o v r a t a k
Ugasiše se Svjetla pozornice
Noć ustupi mjesto Danu
Predstava Životu.
Odavno isčeznu zima iz mojih prstiju
I proljeće se razigra u sjaju oka
Opet se vratih svojim unutarnjim Svjetlima
Razigrah se s vječnim vjetrovima novih potraga
Zažuborih u raspršenim kapima slapa.
Na vrata mi ranim jutrom zakuca
tihi glas još snenog pjesnika
s olovkom u ruci
i riječima zahvale u srcu
Noć ustupi mjesto Danu
Predstava Životu.
Odavno isčeznu zima iz mojih prstiju
I proljeće se razigra u sjaju oka
Opet se vratih svojim unutarnjim Svjetlima
Razigrah se s vječnim vjetrovima novih potraga
Zažuborih u raspršenim kapima slapa.
Na vrata mi ranim jutrom zakuca
tihi glas još snenog pjesnika
s olovkom u ruci
i riječima zahvale u srcu
