utorak, 6. rujna 2011.

Antun Domazet


PRVA PJESMA IVANA K. IZ MALOLJETNIČKOG ZATVORA
sjećam se kao sad trenutka kad me očuh prvi puta prebio
bilo mi je svega par godina
nakon toga to je postala rutina
svaki puta kad bi se pijan vratio kući
ni mama nije bolje prolazila da ne bi bilo zabune
sa 10 mi je razbio bocu pive od glavu
da se učim, rekao je, na ono što me u životu čeka jer sam kopile
do 14-te imao sam više ožiljaka nego godina
kad je mama umrla od posljedica jedne popodnevne zlovolje
takozvane razbibrige pijanog mi očuha
koju je liječio šakama
dežurni sudac je ustanovio da je to bila nesreća
a ono jedino dobro i djetinje u meni
što mi je do tih godina preostalo
s njom je otišlo
u nepovrat
pobjegao sam od kuće iste večeri
s plastičnom vrećicom u rukama
i nisam se vraćao narednih par godina
a onda sam, ničim izazvan, jednog proljetnog dana banuo
na svoj stari prag
očuh je imao novu žrtvu koju je pronašao u jednoj ženi srednjih godina
i kao svaki psihopat koji je uz to i kukavica
odabirao je uvijek slabije žrtve
a s jačima od sebe je bio miran kao bubica
sjeo sam za stol s njim
popili smo rakiju
i neko vrijeme šutjeli
upitao sam ga- tko ti je ova, i nju zlostavljaš?
nakon čega mi je opalio šamar
u idućih desetak minuta polomio sam mu
sve važnije kosti u tijelu
žena s masnicom starom nekoliko dana je urlikala : ubi poštena čovjeka!
a ja sam se pred njim igrao svojim starim autićima
i mirno sačekao da dođe policija


TA DIVNA SPLITSKA NOĆ
Hodao je neko vrijeme iza nje
Na udaljenosti kao svaki drugi slučajni prolaznik
Kojem nije stran bonton
Potom se s par krupnih koraka stvorio dovoljno blizu
Da osjeti dim cigarete i lagane neugode
(možda mu se žuri)
Okrenula je glavu da ga propusti kroz usku kaletu
Ruka je poletjela kroz mrak, čisti blitzkrieg
Riječi su ostale nijeme iza debelih prstiju nad ustima
Samo mumljanje i sve kraći udisaji koji paraju ustajali zrak
Prislonio joj je lice zidu, zaprijetio, zadigao haljinu i penetrirao
Krv je tekla mjesto sluzi
Niz ukočene noge, mravi su ostali zgroženi
Ostavio je u njoj nešto sperme
I otrčao u mrak iz kojeg nije ni izašao
Ostala je skamenjena
„Eto kurvi kad provocira“ podrugljivo je rekla neka gospođa
S prozora prije nego ga je zatvorila
Pala je, slila se niz zid
I zaplakala nad opustošenim tijelom
„Ajde, ajde, ništa se nije dogodilo…neš` ti…“ objasnili su joj kasnije u policiji
Dažbog je bio zadovoljan viđenim


MRTVOM KOMANDANTU ZA OPROŠTAJ
Žao mi je Che, ali moraš umrijeti
To je jedan od načina da ti pristojno kažem:
Odjebi!
Pucao si sam u svoju glavu mojim riječima
Pucajući u stotine drugih
Kao zadnja kukavica
Ne mogu vjerovati da si mogao vjerovati
Kako na to imaš prava i razloga
Bio si dio puta kojeg sam prošao i ostavio za sobom
U evoluciji u Čovjeka
I okrvavio si taj put
Kojim ćemo jednom ipak proći
Bez tebe
Bez suza i leševa
I naše zastave neće nosit ordenja od lubanja
I naša vojska neće nositi oružja
I naše giljotine biti će samo giljotine razuma
Žao mi je Che, ali ni ti nisi drugačiji
Od svih ostalih genocidnih pičaka
Čija djela služe kao opomena
Ispisana sitnim slovima
U povijesnim knjigama poraženih naroda
Činjenica da si dopustio da te porazi statistika
Je neumoljiva
Zbogom Che
Proklela te tvoja revolucija
Tako da si sada tek dobar izvor zarade
Svim vrlim kapitalistima
Služeći im kao klaun i modna ikona
Jebiga Che, zasrao si
Lijepim crnu traku na rub tvoga postera
Od 3 dolara
(toliko košta propala revolucija)
I ma što god pričao o tebi onaj šupak Sartre
Sada si tek pepeo otporan na sjećanje
Želim ti milostive crve i brz zaborav
Zbogom Che
Zemlja te bezrukog progutala


Antun Domazet
Rođen u Splitu 30.06.
Student građevinskog fakulteta.
Objavljivao na internet časopisima i portalima (Balkanski književni glasnik, Bundolo, CIP-Pisaća Mašina, Prozaonline, Poezin, Pseudo Zveket, Splitski Portal, Kišobran, Tragovi), u zbornicima (Rukopisi 32, Garavi sokak 2009. i 2010. godine, THE BEST OF KIŠOBRAN 3, Moj omiljeni haiku stih), dnevnim novinama (Slobodna Dalmacija), časopisima (Poezija, Avangrad, The Split Mind), i po vratima javnih zahoda. Jedan sam od urednika časopisa za književnost i kulturu Filozofskog fakulteta u Splitu „The Split Mind“, i član redakcije „Peseudo Zveketa“. Kao član žirija uređivao sam zbornik poezije „Između redaka“ 2011. godine. Trenutno radim na svojoj prvoj knjizi pjesama i kratkih priča koja se nekontrolirano povećava iz dana u dana i odbija ući u okvire korica.
antundomazet@gmail.com
Vranjički put 33, 21000 Split, Hrvatska
+385 92 101 6154

Nema komentara:

Objavi komentar