Krešimira Gojanović

Pagan Pride

Napisala: Krešimira Gojanović

Na izvorima svoje tame,
u dvorovima skrivenoga svjetla,
pronalazim izgubljenu zemlju,
pradavni dom svekolikih bića,
rastočenih, zapaljenih,
od sunca zaboravljenih boginja i ratnika,
iz velike maternice zasjenjenog kontinenta.

U špiljama Eleuzine, raskošna Perzefona
s Hadom je zaplodila proljeća i zime
i herojska vremena u kamenim cvijetovima

istkala su priče o duši u podzemlju,
što pada da bi slatki nektar pila,
u mukama zajedničkim
sa Hekatom da bi drugovala,
i nakon svega do slobode se uzvisila,
u ljubavi i smrti izmirena.

Erosu je Psiha kao kaplja rose
osvijetlila obraz,
i Afrodita je prokletstvom
ljubavnike razdvojila,
u grotlu zemljanom da se opet nađu
poslije mnogo iskušenja,
kao polovi u srčiki cvijeta,
združeni, obljubljeni
- sve do kraja svijeta.

I Morrigan izranja, krilata vladarica
u keltskoj tmini zatočena,
gavranolika i razbuđena
milovanjem zemljanoga boga.
Venus Genetrix, golubom ovjenčana,
u svetištu pramajke porađala je careve,
od proljeća cjelivana, iz mora izmaštana,

sa užarenim Marsom, k'o bestidna zvijezda,

vodila je ljubav.

Dionize - orgazmični, ekstatični
gospodaru preobrazbe !
U prašumama tvojim zmijolike žene
i satiri raspaljeni zaplodili su lozu,
zvjezdana sjemena, mjesečinom zaluđena.
Rusalke, djevojčice, sa zelenim vijencima
pokrivene u jezerima,
ne mamite pjesmom zalutale nomade,
pustite ih neka traže
gralove i naslade za ranjenog kentaura !

A nad svima njima - prastari kažnjenik
sa munjama i vjetrovima,
Prometej pobunjeni opire se bogovima,
da čovjeka prosvijetli i podigne ga
- bijednog - do njihovog Olimpa,
do njihovih visina !

I Diana s crnom lunom slikala je te nizine,
i Valkire djevičanske na konjima divljim,
što pratile su mrtve sve do samog kraja,
u kotlu, u vrelini, u radosti i pjesmi

rađala se stara zemlja,
morska pjena ispod ljubičastog neba.

Ni mačevi križara, ni žezla inkvizicije
ne mogu porobiti sjećanje na boginju,
izniklu iz tame, sa bezbroj imena
- u Grčkoj, u Rimu, kod Kelta,
Germana i Slavena,
u stoljetnim nemirima istesana,
s hrastovinom ojačana,
u pjesmi druida, nimfi, vilenjaka,
iz planina i vulkana,
nicala je domovina neporobljene,
nekrštene djece Prometeja.