petak, 23. rujna 2011.

Boris Kazija


Boris Kazija

PAR BESED ZA TEBE
Ove besede imaju bit ovdi
za nauk vnucima od onih
ki se nianci nisu još rodili
aš ja ganan zaikom ričine i daža
ki va more teču kako munjeni
znaju za oganj i led pasivanja
niki ih niš ne pita
ma nikoga i niš ne čekaju
šušur bez glave i repa
kirije elejson
Načinel san si bonačinicu va duši
za vrime najvećih never
mater jebat i mille non piu mille
i ona šporkic ka sama sebe pojida
ovo je dim od španjuleta
z prnjavih žvali
moguće moremo zasost na sopele
tempo fuga andante
rabi još kaić i litra rakijičine
šoto prove
kuntra buri peljaj za mojin prstun….
Misec sekondo leta gospodnjega
’93.
dan dvanajsti, ura jedanajsta
ja, va staklu pjunuti Sancho Pansa
od gripine i sega zamantan
otresal san toplomejer;
trajset i šest za pet – vrag se je
otpušćal,
uši mi strižu kako Buridanovomu tovaru
aš da ću jutra jutrin od gladi med
dva plasta sena krepat,
ki zna va komu manje zlo počiva?
Poslušaj tanac kolibrića va plavilu
glicinije
et sit humus cineri non onerosa tuo
( neka zemlja ne bude teška duši tvojoj )
aš na Kozali počivaju i Falstaffi i
pravednici
tabula rasa ostaje od fariseji
i se, baš se ča ni jubav
teška je bedastoća….
Va svojoj Altamire ja san dobry
vojak Švejk
Satya Sai, Satya Sai,
force mi daj
stare škatule od postol pune čeki
nade bez pokrića
lipe malice kima je život dal
zidarsku ćepu zad uha
Satya Sai, Satya sai….Oh, Lord,
want you buy me….
Kadi uteć od blaga infišanoga sa
doseže
zgorun božje volje, Satya Sai?
Teške dnevi, exceptio firmat regulam
i glavu moraš čuvat od onega
od kega si bolji
pajaci taru prave suzi i dimeć biže
sprid vraga,
a kadi ćeš dite moje po balici
zemaljskoj uteć?
Otvoraju se firme za prodaju uglastih
kugli
Erida se kurba kadi god more
i dica znaju
tigar je vavik lipši
za videt
od dva zmučena vola…
I zato ti pravin, ako ćeš me
poslušat
se je teška bedastoća, i jad, i muka
i moreš lipo poć va rit od tovara
ako nisi sebi načinel bonačicu va
duši
bez botilje, la coupe etait pleine.
Va isusovih san letih i vidi mi se
lahko mi moru namestit da seren
va sić
od onih ča su uza mene slabe je
koristi
aš z praznimi žepimi kriče na mlad misec….
Makinisti z Aurore kako papagali
vade Oče naš
sopeta će najebat ki nisu ž njimi
Anthologija Palatina,
koliko je ljudi moralo partit
a pod milin Bogun je se, baš se
vavik isto,
teške žalosti za dozrijene maternice
va kažinu vrimena i tanca
posrnulih anđeli….
Dušu Lavala Nugenta moreš vižitat
va kondotu na Trsatu
karma njegova je bila propovid
ljudoždera,
molu se Bajerische Motorenwerke-u
keine Antwort ist auch eine Antwort.
I kako god pošteno čeljade
va strahu načini korak nase,
zako se blažetino ljudsko puno sebe
busa korak naprid
se je isto va tomu vječnomu valceru
nalazi z tezulj zakašnjuju….
I zato lipo nagodi zaruzinavljene
žičine
na harfi svoje duše
neka zlo okolo tebe popuca od
muke
dokli cimiteri nervozno špijaju na
uru
vavik znova poslušaj Bolero
i tancaj
vragu za inat
AUM AMEN OM MANI
Dragi ljudi blišće va mojoj duši
kako balice na božićnomu boriću
oni drugi škuro gledaju poda se
saki se pod svojin križen gobi
Krleža zi groba kriči
da nan nigdar ne bude da nekak
ne bude
nima mu ki platit računi ki dohajaju,
o mizerijo….
Ki ne zna ča, neka se nianci ne
pača
život je celi, skos po skos
malo marete, malo kurentije
neč bonačine va staromu kaiću
i sako toliko se kakov lignjić namiri
kako da nan to Bog zi mora govori
da ga vero ima gori….
Na kapalicu ću ti va uho došapjat
more je kušin od zlatnoga perja
na komu hrope vražina
judi plavaju
niki z dvi ukradene peraje
niki išću ki će in dat drugu nogu
va novinah pišu da je tako dobro
i pravedno
a valići skaču na kamičići
va misečini se more leska
zgorun zdolun zgorun zdolun
svića
zgorun zdolun zgorun zdolun
koća
zgorun zdolun zgorun zdolun
ni ča…..
I videl san tuste prasce
z prontin penkalamin va žepu
zovi, samo zovi, pivaju šoto voće
glavno da plaća kuri
otporni na tamijan
zdravlje i takuin
B.O. uredno…..
I videl san one ki muče
ne daju zaiku gušta
više od jedanput rojeni
ki se smiju a pozabili su otrt
osušene suzi
ki sve znaju i nimaju koga ča pitat
i kih niki niš ne pita
i sve se to pribraja na krunici.
Rika by night leta gospodnjega ’93.
do pol noći se čudin odokli šoldi
za takovi auti
od pol noći do tri ure ni pasa
na četire brižne ženskice teku
ćapat ceniji kruh
i koga briga kadi je pužu golaću
kućica.
I spoznal san dalje da je vražja
forca kretenih
infišanih da ljudima dobro čine
bauk purgativa s eokolo kola
va životu još vavik pasuje
samo vjeran pas….
Labium leontinum kuntra
labium leporinum
( lavlje usne kontra zečjim usnama)
fanfare već znaju komu će sost
sandoline se nazivlju po
Nojevoj arki
a kadi je ki pa potira
črnega gavrana?
Niš mi više muze ne prave
ex nihilo nihil
Prometejeva jetra
moje Croatie
su i danas kljucana
mesopusti su prišli na svoje
i ne daju se va oganj
krijanca i nauk va buži od miša
regule više nikakove ni
sline mi redu na črljene pečurke
z belin maćinah.
Pari mi se
Gautama Sidharta je bil
i badava je trajset dan
pod smokvun šaplastil
proganjat rabi pod
Salamunskin slovun
uz pratnju na Guarneriju
bez kljatvi
dokli ribičena va moru
ne zakantaju
od dragosti.
I kada se, nedaj Bože,
kakov prasac
do grla nažeren tvoga biserja
ča si mu hitel pod čunku
obidno zaleti na tebe
da te ziujida
nemoj mislit da nisi tovar
aš tako puno ljudi je gladno dobrote
a ono ča si pokvaril,
popravit se ne more….
Mizerni smo pušćuć
da nan gadi ljudski
pod svakun stenun leže
i dokli nas ne ujdu
pod kljatvun pržuna
ne smiš na njih prstun kazat!
A cimitri se dograjuju i prekopuju
veli judi staju va male bužice
misa zadušnica po slovu napisanoga
i od jutra sve sponova……
Zato san ti otel va dvi besede dat
malo staroga kvasa
pravo testo života ni još niki
zamišal
kako god ki dura i oddura
more se na kraju samo smet
samin sobun
a vi načinite po vašu
matrice kompjuteriziranih želja
i na tuje bedastoće računajte
da van lagje va životu bude.
I ćapajte svi gušti ča je moguće
ma ne na škodu judi okolo sebe
aš svi smo jedno telo
račina pojida sve po redu
ne se činit veličan
kada te z neba ni nanke videt….
A sada Bog i se,
more bit će ti se činet kako san
se sprdel va ariju
znan da nisan rekal
niš ča već ni poznato
a poć mi je va zodijakalnu svitlost
kako dda me nikada na ovoj balici
zemaljskoj
ni ni bilo
kako i puno njih
prije mene….
Hote dalje naprvo, ala!
Boris Kazija
PLACA OD BESED
munjen na svoju ruku
pokazujuć muda va rukah
poskriveć san načinel
banak na placi života
prvo nego ča se je sunce
pokazalo van….
dva šolda dajen
ki će va uho zet
ča mi spod pajoli duše
pušća
salata besed
poškropljena suzami
niman više koga mamit
svi su tu
svoj križ
niki ni pozabil
vage nimn od oka dajen
osan listi putarice svake tri ure
da zasvitlimo svi
kuntra škurega
lumin nagoren va vodi
ki oganj zema z leda
od straha za drage duše
ke su na putu da se ne vrnu
i one
ke su me kako mihirič sapunjačine
va rukah držale i čuvale
a ja san se činil kako da to
ni niš
va velomu kolu
ko se obraće baz da koga ča pita
zi svin onin ča mi ne re va glavu
tempa ura dokli dura….
grančica masline va žmuju vode
sprid kamare
va koj leži dragi čovičić
niš koristi je onaj
ki još ima ča reć
a ki će od jutra jutrin svako jutro teć
kako mrav
videt poč je kadi ča….
moru mu sada svi
stavit soli na rep
zvoni va meni ono njegovo
od let i let
prije nego ča je rekal
da će umrit morat
aš da više ne more durat
sinko moj
od vavik ti je gori
sve ista banda od vajkada
ne moreš med njimi bit
ako nećeš ž njimi jist i pit
ako siromah ča reče
će dobit
z nogun va rit….
i puno je rožic kadi on počiva
a bil je mali
brižan čovičić
neki bi rekal
kako i svi
jedan mali
na buri nakostrušeni tičić….
potle toga
neka se largaju okolo mene ća
svi oni ki svitle
ba baterije
oteć se malo igrat vele dice
da budu zgorun drugih
rožice na ploči
triba ne oteć zaradit
ditešce moje
ki će vrazima glavu
ohladit…
zovite mi jednu mrzlu pivičinu
dokli kosi zobaju grozje
i duse se
ma ne moru niš
va trsju
ko će sopeta dat
malo pravoga vina.
rabi zato na dnu žmuja
okolo trih zapolnoćun
moć videt
zagropan parangal
i čut vonj ognja suhega lovora
imat samo za sebe kračun
od koltrini neba
povonjat beli lancuni
ki se ziblju na jugu
opereni od jubavi do neba
i pronti
za još veću….
šćućuren va kantuniću
od vrimena
bojin se da me nidu kadigod
vražja kopita žbeknula va možjani
zakračunan
i zgubljenoga kračuna
od puntinića do ovdi
kako da san zapaždroćal
kolajnu svojih dnevi
koliko puti oteć škapulat
bokunić sunca na zahoju.
pa ča ako san se hitel gori kopiti
z kvintalun ušparane jubavi
moreš poć
moreš poć dimeć od mene
smilelo mi se je
da jedanput bude
kako ću ja
od vajkada
ma nikad kako sada
rozi ki te ubili
ti ne znaš, ti ne znaš
kako je kuneliću
kada mu oči pridu kako mrkaču
i va gluhoj noći
pod svićun
poteže konop
z vragun
ovo ti je moj librić od užanci
stenčica va gromači
mića potleušica, kacolić maneštrice
malo brneštrice
hitanje mićega jarića na vime života
a banak mi je spravit
i z place bižat
aš redu dva šesna čovičića
noseć okolo pasa
saki svoga pendrečića….


Boris Kazija
( objavljeno u časopisu “Rival”, broj 3-4, godina VII, i broj 1-2, godina VIII, 1994/1995. godine)

Nema komentara:

Objavi komentar