utorak, 6. rujna 2011.

Elfrida Matuč - Mahulja


PROPUH
možda je
udarati glavom o zid
samo alternativa
gutanju neprobavljivog
pušenju nepušivog
pustiti zrak u svoj prostor
propuh je izrečen sa stilom
a propuh je loš za zdravlje
koliko god je za isto dobar zrak
dobra je vaga bitna u životu
odvažeš dakle sve zidovesvoje
odabereš onaj prave boje
i udariš čelom onako muški
s nadom da će bol u glavi
otjerati onu tupu u
beznadno praznoj
duši

VONJ ČOPORA
hinjena bliskost
uvjetovana potrebom
svi na okupu
mutnih očiju
i blještavih očnjaka
zajedno samo
dijelimo plijen
uhvaćen u zamku
lošeg odabira.

U RITMU TAM-TAMA
noć odjekuje kroz prve kapi kiše besano
nudeći premalo opcija za
ubijanje vremena
besplatno
osim
možemo dijeliti
sve što imamo u ovom
trenutku nesna i šupljih pogleda
u prazno nebo očišćeno od zvijezda
zadimljeno
od isparavanja
toplih tjelesa što dotakoše
nebesa u ekstazama izazvanim
akcijama u hramovima suludosti i bezumlja
možemo
spajati vremena
svog postanka mladi
čineći se starijima i obratno
možemo pušiti istu cigaretu na
nekoć popularnu “partizanku” i cugnuti
onako izluđujući čašu
usnama još vičnim
ponekoj ludoriji

samo da je glazba
ugodna.

ELEGIJA SE ČITA S OSMIJEHOM
za prošlošću
ne žali
život je velika porcija
prilika i neprilika
u plitkom tanjuru
iz kojega sam biraš hoćeš
li jesti
(što i nije sasvim točno)
i bar će se jednom poigrati
s tobom…
to ti se vjerojatno neće
svidjeti
život je elegija o čovjeku
koji se ne želi poistovjetiti
s otokom
i čitaš je s obaveznim
osmijehom…
sasvim sam na pučini
daleko.

BRUTALNA
svaki grad
uzgaja svoju dosadu
i ljubomorno je čuva
od znatiželjnih pogleda
došljaka
šarene tenisice
iznošeni model
šešir ikebana od
umjetnog cvijeća
sve više svijeća
po ulicama i ništa više
uzet nam je gitare
na ramena
krenut nam je
spasiti grad
od dosade
koja ubija
doslovno
djecu i odrasle.

HERBARIJ
šušte žute stranice pod
drhtavim prstima
uvelo cvijeće i lišće koje
skuplja se godinama
odaju te ruke
plašiš se starosti
(svi je se plaše)
starost smještaju u rezervate
u kojima se umire
naizgled manje sam.

FANTAZMA (IN GRIN END BLU)
(Ja domovinu imam;tek u srcu je nosim,S.S. Kranjčević)
razuzdanost valjuškastih valića dok se s cikom
zalijeću u žal ne ometa nikoga
pokoji se galeb ometen u snatrenju trgne ljutito
pa odleti
prema pučini… brodski motori zvučna su kulisa
koja odaje život na plavoj planeti
gle djevojka se rasteže na oštroj stijeni znajuć’
da iz mora neki mladić gleda… žudno
žuti se more suncokreta pod plavim nebom
usred nepregleda gdje će s večeri zaroniti sunce
ovdje traje gozba glasnih ptića koji su već
odavno prozreli sve nakane strašila izniklih u
zelenom beskraju… lelujaju rijeke sneno
šepure se šume u daljini… pjevaju djevojke
u žitu ispod oka zagledavajući visoke muškarce
o kakva ljepota, tek u srcu je nosim i nemam
kamo s njome u ovom domu kome su zidovi
plijesnivi i puni košmara – kakva uvreda za
moje slike!


THE GAME
puno je otvora u mojoj kocki
ja sam kao mali čovječuljak
prolazim kroz njene dijelove
ulazim i izlazim ima me posvuda
postoji par “checkpointa”
kojima se uvijek vraćam s istom
mišlju kako je život samo igra
i kako ja
svoju kocku činim živom
kao crv jabuku



METABOLIZAM DUHA- SLAVE(N)S
robovlasnici mašu riječima
iznad naših pognutih glava
a njihovi limeni ljubimci
reže na nas…
robovi danas više i ne pjevaju
u poljima i to je veliki problem
kojega je moguće zamijetiti na
glazbenoj sceni koja ovdje
egzistira
prije spavanja peremo
bolne noge pune žuljeva
i rana
ritualno u tišini
dugo
spiremo gorčinu vlastitog
kukavičluka
odbacujemo loše misli
zazivamo svog anđela čuvara
i onda još dugo tupo buljimo
u prazno
pod točkom razno
netom proteklog dana. 


Elfrida (rođ. Matuč) Mahulja rođena je petnaestog dana mjeseca svibnja ’67. da bi bila neuklopljiva u život male sredine na otoku. Svejedno je i kao takva opstala i dan danas razmišlja kako bi otoci trebali imati vesla – barem ponekad.
Život na otoku zna biti vrlo edukativan te je tako Ida naučila da je otok manje otok, nego je čovjek otok, ma što Hemingway mislio o tome…
Ne znam što bi bilo važno reći u biografiji, a da već negdje nije rečeno i da to ne bude puko ponavljanje činjenica s kojima se volimo pohvaliti. Ako išta vrijedi Idina poezija, hvalit će je neki novi klinci, u valjda, neka bolja vremena… a stihovi će njeni izvirivati s rubova stranica njihovih udžbenika :) – e da, voli se smijati! Elfrida Matuč Mahulja, mislim. ;)

Nema komentara:

Objavi komentar