petak, 23. rujna 2011.

Zorislav Vidaković

Zorislav Vidaković


PREGRADIMO RIJEKU

Putovi se lome i presijecaju
pakost u nama vri,
nedužni zbog nas jecaju,
a isti su nam sn'i.

Tek jedna velika stijena
ne mogu ju srušiti sam
ako ju srušimo skupa
nestat' će noćne more,
pretvorit će se u san.

Lijepi snovi su bolji
ponekad od života.
Znam obojica se pitamo!
Nije li to sramota?

Zajedno pregraditi rijeku
da bude vode svima
ili uporno čuvati obale
i ginuti na njima.


Pjesme su moje sjeme crne grude

Pjesme su moje sjeme crne grude
nošeno vjetrom sa obala Drave.
One su sjene stoljetnoga mraka
i nagovještaj nove zore plave.
One su iskra sred olujne noći
što uporno traži glavnju suhe luči,
one su vrijeme koje će tek doći.
One su izdisaj umirućeg sela
i ritam koraka napučenog grada.
One su sjeme krvlju natopljeno
plod žuljavih ruku,
čežnja ili nada.
Pjesme su moje sjeme crne grude
one su melem
za umorne ljude.


Možda i ja jednom napišem haiku stih

Možda i ja jednom napišem haiku stih.
U posljednje vrijeme češći je od svih!
Opisat ću proljeće
i ljepotu trešnjinog cvijeta,
stavit ću u njega ljubav cijelog svijeta;
Sve to složiti u tri stiha
sa tri do osam slogova.
Ubaciti u njih prijateljstvo
sa svih netova i blogova,
sa svih ulica i bulevara,
i ove nove ljubavi ,
i prijateljstva stara.
Oslikati livadu najljepšeg cvijeća
iz koje se miris proljeća širi!
… Možda jednom napišem i haiku pjesmu!?
…Možda kada jednoga dana
neki europski politričar
učini harakiri!!!


STRAH U OČIMA

Vidio sam strah
u očima mlade žene.
Ne hoteći
ušao sam u vijuge njene.
Taj nesiguran korak
i krupan muškarac iza nje,
sagnuta glava
i pogled dolje,
razbili su sve moje sn'e.
Osvrtanje
i nastojanje da ne pogriješi,
i opet onaj krupan muškarac
što se kroz stisnute zube smiješi.
I moj strah,
il' nemoć
vjerojatno mnogima znana,
i vječita dilema
u svima nama;
Glumiti Robin Huda
il' Supermena,
ili se praviti lud,
zaboraviti što prije.
Naposlijetku;
Ona je njegova žena!?!?


ZORISLAV VIDAKOVIĆ  -  Rođen u Brođancima 1949. godine, gdje je završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio u Osijeku kao i peti stupanj telekomunikacija. Živi u Osijeku. Član je društava pjesnika: «Antun Ivanošić» u Osijeku, «Sv. Mihovil Drenovci» i «KLD Rešetari».
Piše od rane mladosti, tiskane su mu pjesme u 30 zbirki i zbornika. Izdao četiri samostalne zbirke pjesama: «Moj Osijek tone u noć», «Mačak Prkonjica» , «Tražeći istinu», «Šokački divani», DVD – «Pjesme su moje sjeme crne grude», CD – «Mačak Prkonjica» i CD Šokački divani.
Na facebooku kao Zorislav Vidaković


Nema komentara:

Objavi komentar