Zorislav Vidaković

Zorislav Vidaković

PREGRADIMO RIJEKU

Putovi se lome i presijecaju

pakost u nama vri,

nedužni zbog nas jecaju,

a isti su nam sn'i.

Tek jedna velika stijena

ne mogu ju srušiti sam

ako ju srušimo skupa

nestat' će noćne more,

pretvorit će se u san.

Lijepi snovi su bolji

ponekad od života.

Znam obojica se pitamo!

Nije li to sramota?

Zajedno pregraditi rijeku

da bude vode svima

ili uporno čuvati obale

i ginuti na njima.

Pjesme su moje sjeme crne grude

Pjesme su moje sjeme crne grude

nošeno vjetrom sa obala Drave.

One su sjene stoljetnoga mraka

i nagovještaj nove zore plave.

One su iskra sred olujne noći

što uporno traži glavnju suhe luči,

one su vrijeme koje će tek doći.

One su izdisaj umirućeg sela

i ritam koraka napučenog grada.

One su sjeme krvlju natopljeno

plod žuljavih ruku,

čežnja ili nada.

Pjesme su moje sjeme crne grude

one su melem

za umorne ljude.

Možda i ja jednom napišem haiku stih

Možda i ja jednom napišem haiku stih.

U posljednje vrijeme češći je od svih!

Opisat ću proljeće

i ljepotu trešnjinog cvijeta,

stavit ću u njega ljubav cijelog svijeta;

Sve to složiti u tri stiha

sa tri do osam slogova.

Ubaciti u njih prijateljstvo

sa svih netova i blogova,

sa svih ulica i bulevara,

i ove nove ljubavi ,

i prijateljstva stara.

Oslikati livadu najljepšeg cvijeća

iz koje se miris proljeća širi!

… Možda jednom napišem i haiku pjesmu!?

…Možda kada jednoga dana

neki europski politričar

učini harakiri!!!

STRAH U OČIMA

Vidio sam strah

u očima mlade žene.

Ne hoteći

ušao sam u vijuge njene.

Taj nesiguran korak

i krupan muškarac iza nje,

sagnuta glava

i pogled dolje,

razbili su sve moje sn'e.

Osvrtanje

i nastojanje da ne pogriješi,

i opet onaj krupan muškarac

što se kroz stisnute zube smiješi.

I moj strah,

il' nemoć

vjerojatno mnogima znana,

i vječita dilema

u svima nama;

Glumiti Robin Huda

il' Supermena,

ili se praviti lud,

zaboraviti što prije.

Naposlijetku;

Ona je njegova žena!?!?

ZORISLAV VIDAKOVIĆ  -  Rođen u Brođancima 1949. godine, gdje je završio osnovnu školu. Srednju elektrotehničku školu završio u Osijeku kao i peti stupanj telekomunikacija. Živi u Osijeku. Član je društava pjesnika: «Antun Ivanošić» u Osijeku, «Sv. Mihovil Drenovci» i «KLD Rešetari».

Piše od rane mladosti, tiskane su mu pjesme u 30 zbirki i zbornika. Izdao četiri samostalne zbirke pjesama: «Moj Osijek tone u noć», «Mačak Prkonjica» , «Tražeći istinu», «Šokački divani», DVD – «Pjesme su moje sjeme crne grude», CD – «Mačak Prkonjica» i CD Šokački divani.

Na facebooku kao Zorislav Vidaković