Nikola Vučetić

Nikola Vučetić

jenny u beču

kišilo je lagano na tvoj nos jenny
tvoja haljina je lijepo stajala
parku i njegovim očima
parku i katedrali kraj schottena
dijelile su se diplome
zaklonio sam ti leđa sakoom
od pamuka sazdanog snovima kraj schottena
milijun ptica pjeva kiši
a mi smo se rastajali
i grubo si pobjegla u suzama
jednog lijepog dana tramvajem si odnijela
svoju plavu kosu i poljsko podrijetlo
prostu dušu i diplomu
nazad u svijet gdje sam putovao čežnjama
za tobom još jedno vrijeme
kišilo je lagano na tvoj nos jenny
nismo smjeli podijeliti nešto na klupama
nismo smjeli ostaviti tvoju kosu
moje usne i taj park
nismo smjeli uživati kišu i ljetnu sparinu
slušati ptice i kovati sjećanja
slatke klupe pod lipama
padale su u noćima
teškim noćima
tik nakon našeg rastanka
kišilo je lagano na tvoj nos jenny
ne znam bi li me prepoznala sada
sjenčam li ponekad tvoje plave kose
i slavensko podrijetlo
naš susret zabranjen sudbinom
kapljicama kiše i klupama
nedaleko od schottena
prvi i zadnji put si njime hodala
plave raspuštene kose sva u bojama
s kapljicama na nosu
jennifer

Mostovi

U odsjaju krovova i lavežu pasa
utišava posljednji saksofon
poput drveta osušene zime,
a iz njega izlaze snovi…

Samoća ga oblijeva vatrom,
prestaju tinjati grudima,
gase se između praznina prstiju,
gdje si zaboravila izgraditi mostove…

Jutro

Neisanjana pjena dana razbija se
o pučinu sivih očiju…

Ne znaju kada su zadnji put
ugledale veslo, jedro, svjetionik…

Daske ukradene kutije odišu krvlju,
netko u njoj drži boju mojih očiju…

kap u rijeci

moje ime nosi puno znamenaka sa sobom
moja pojava je jedna od mnogih
moji koraci su jedni od tisuću mimoišlih

i moje znamenke puno ne znače
i moja pojava blijedi u kratkom vremenu
i moji koraci stare s mojom pojavom

ali moj život je valjda
(zašto se to uopće pitam?)
jedinstven

Nikola Vučetić – rođen 17. lipnja 1986., izdao zbirku poezije „Podsvijesti“